Many, many years ago in a little far away country lived a girl who oftenly went to movie with her daddy to watch movies about wild, wild west. In these movies she saw wonderful bed blankets made from many colorful small pieces of fabrics. And of course, she wanted to have one, but in her far, far away country no one knows how to make it. Then, some decades later clever men invented internet and our little girl (being granny in meantime) finally learned how to make a quilt. From many scraps , in all the wonderful colours in the world.


.

nedjelja, 27. kolovoza 2017.

PONOVO ZAJEDNO

Znam da pisanje bloga već odavno nije "in" ali sve više osjećam potrebu da se vratim ovom  formatu i sad sam tu. U mom malom svijetu se i dalje ne događa ništa spektalurano, živim tempom koji mi odgovara, mirno i s da će najmanjom mogućom količinom stresa, svjesno izbjegavajući negativne događaje i osobe. Možda to i jest zabijanje glave u pijesak ,ali odavno znam da ne mogu mijenjati svijet već samo sebe.Kada sam prije osam godina otišla živjeti na selo ,znatan je broj osoba, iz moje okoline uključujući i neke vrko bliske, bio vrlo skeptičan i gotovo nitko nije vjerovao da će moja country faza potrajati. A ja sam i dalje tu, uvijek i nadam se zauvijek.
Neću previše mudrovati ni pokušati ikoga nagovoriti da odabere moj način života, ali odluka o dolasku ovamo je vjerojatno najbolja koju sam ikada donijela.

 
I dalje se ne bavim poljoprivredom, ove sam godine odustala i od povrtnjaka, jedino mi ostaje moje cvijeće i to prvenstveno hoste kojima su se pridružile heuchere, hemerocalisi i dalije. Nažalost zbog dugotrajne suše i ekstremnih vrućina ne mogu se jako praviti važna, sada mi je jedino važno da što više biljaka preživi iduće ćemo godine uživati u njihovoj ljepoti.


I na kraju neizbježno, ali i gotovo nepotrebno pitanje o šivanju, patchworku i quiltingu. Da , radim i to više nego ikad, no za slike će biti potrebno malo strpljenja jer nove radove još nsam uslikala, a Alietare još nije završen pa može proći